petak, 31.10.2008.

Svi Sveti.. Sjećanje...

Slika hostovana na Fotorola.com

....TEARS...

If tears could build a stairway,
and memories were a lane,
I would walk right up to heaven
to bring you home again.
No farewell words were spoken
no time to say goodbye
you were gone before I knew it,
and only God knows why.
My heart still aches in sadness
and secret tears still flow,
what it meant to lose you,
no one will ever know...

R.I.P.


Slika hostovana na Fotorola.com


16:30 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

petak, 03.10.2008.

Couple of nonsense running through my mnd...

It`s just all about my snapping once in a while...
And it used to be like an obligation,
can`t understand it...
Goddammit it`s not the PMS...
It`s part of me and my personality..
But you have to admit, I`m cooler now...
So we kinda worked this out...
And now it`s not about you...
And sometimes I`m holding it inside...
Pretending, or even maybe, not understanding that it`s too much.
Too much to put up with all shits...
And then when I realize it
I just snap out
and all of the emotions and feelings break through me...
Most of that time I`m alone
and I`m handling the problems with myself and by myself...
Maybe it`s easier to hit the wardrobe or the wall and cry the shit out of yourself
than try to talk...
With talking, just a part of all anger fades away,
it`s not enough...
It`s nice to know that I have somebody by my side
and a shoulder to cry out...
I`m thankful for it...
There are many ways to move the burden off my chest...
To kick and cry, to talk and cry and to write and cry....
And this is another way to say how I feel...
And how much I love you...
I know that these shits seem stupid
maybe they are...
But right now I`m calm and speechless...


15:35 | Komentari 0 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 29.09.2008.

And what if I go away?

The love that no one could imagine
burning through our veins...
We wanted each other so much...
We dreamed about it..
Every day.. All day spent in longing for one another...
So young...
So naive...
Promised me everything...
I trusted...
Still do...
Now I`m starting to question your decisions...
Your wishes...
Your promises...
I`m not questioning mine... I`m very secure in my decisions...
In my feelings...
And what if all of this is fading away?
What if you don`t want to make it forever like you said?
What if you wouldn`t die for me like you used to wanted?
What if you don`t want to build the future with me like you said?
And what if I go away?
Would you be sorry?
Would you be sad and hurt?
Would you cry?
Would you want me back?
Honey, I can`t read people`s minds...
So talk to me...


19:12 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

četvrtak, 18.09.2008.

Kako si mogao?!?!?!

Nedjelja, 24. ožujka
Napisao Jim Willis, 2001.

Ako imate psa – pročitajte ovu priču…
Ako ste imali psa - pročitajte ovu priču…
Ako želite imati psa - pročitajte ovu priču..


Image Hosted by ImageShack.us



Kad sam bila štene, zabavljala sam te svojim trikovima i nasmijavale te. Nazivao si me svojim djetetom i unatoč beskrajnim parima ižvakanih cipela i nekoliko uništenih jastuka, postala sam tvoj najbolji prijatelj.

Kad god sam bila "zločesta", prijetio si mi prstom i pitao si me "Kako si mogla?" – ali onda si odustao od svoje strogosti i svalio me na leđa te češkao moj trbuh. Moje razaranje kuće trajalo je nešto duže nego što se očekivalo, jer si ti bio strašno zaposlen, ali na tome smo radili skupa. Sjećam se noći kad smo se mazili u krevetu kad sam slušao sve tvoje ispovijesti i tajne snove, a ja sam vjerovala da život ne može biti savršeniji nego što jest. Išli smo u dugačke šetnje i trčali po parku, vozili se autom, išli na sladoled (ja sam dobivala samo kornet jer je "sladoled štetan za pse", kako si ti to rekao), lješkarila beskrajno dugo na suncu, čekajući kraj dana i trenutak kad ćeš doći kući. Polako, počeo si sve više vremena posvećivati svome poslu i karijeri, a više vremena si provodio tražeći svog ljudskog partnera. Ja sam strpljivo čekala, tješila te svaki put kada ti je srce bilo slomljeno i kada si se razočarao, nikada nisam prigovarala tvojim lošim odlukama, skakala sam od radosti kad si dolazio kući ili kada si se zaljubio. Ona, sada tvoja žena, nije bila "ljubitelj pasa" - ipak sam je srdačno primila u naš dom, pokušala joj pokazati da je volim i slušala sam je. Bila sam sretna jer si i ti bio sretan. Onda su došle ljudske bebe i ja sam s tobom dijelila tvoje ushićenje. Bila sam očarana njihovom roza bojom, njihovim mirisom i željela sam se brinuti za njih poput majke. Jedino ste se ti i ona bojali da ću ih povrijediti, tako da sam većinu vremena provodila protjerana u drugoj sobi ili u kućici za pse.

Oh, kako sam ih željela voljeti, postala sam "zatočenik ljubavi".

Kako su odrastali, ja sam postajala njihov prijatelj. Držali su se za moje krzno i podizali se na klimavim nogama, gurali svoje prste u moje oko, istraživali moje uši i ljubili me u nos. Voljela sam sve na njima kao i njihov dodir - jer je tvoj dodir postao tako rijedak - i bila bih dala svoj život da ih obranim, ako treba.

Ušuljala bih se u njihove krevete i slušala njihove brige i tajne snove, a zajedno bismo iščekivali zvuk tvog auta kako se parkira u dvorištu. Nekada, kada bi te ljudi pitali imaš li psa, vadio bi moju sliku iz novčanika i pričao priče o meni. Ovih zadnjih par godina, tvoj odgovor bi bio potvrdan, nakon čega bi nastojao promijenili temu. Od "tvog psa" postala sam "samo pas", a ti si mi zamjerao sav novac koji se trošio na mene. Sada imaš priliku za novi posao u drugome gradu i ti i oni ćete se preseliti u stan u kojemu nije dozvoljeno držanje kućnih ljubimaca. Donio si pravu odluku za sebe i svoju "obitelj", ali nekada sam i ja bila ta tvoja obitelj. Bila sam uzbuđena kad smo krenuli autom, ali uzbuđenje je splasnulo kad smo došli do azila za životinje. Zaudaralo je na pse i mačke, na strah i beznađe. Ispunio si sve obrasce i rekao "znam da ćete joj pronaći krasan dom". Napravili su grimasu i uputili ti bolan pogled. Oni razumiju kakve su šanse za sredovječnog psa, čak i onoga s papirima. Morao si otrgnuti ogrlicu iz ruku svog sina, dok je on viknuo "Nemoj tata! Molim te nemoj im dati da odvedu mog psa!" A ja sam bila zabrinuta za njega, mislila sam kakvu je pouku od tebe izvukao o prijateljstvu i vjernosti, o ljubavi i odgovornosti i o poštovanju prema svemu što je živo. Potapšao si me po glavi za rastanak, izbjegavajući mi pogledati u oči, te pristojno odbio ponijeti sa sobom ogrlicu i povodac. Imao si rok koji si morao ispoštovati na poslu, a sada sam ja dobila rok. Nakon što si otišao, dvije ljubazne gospođe rekle su da si vjerojatno mjesecima znao da ćeš se preseliti, ali nisi učinio ništa da mi pronađeš drugi dom. Kimale su glavom u nevjerici i pitale se "Kako je mogao?" U azilu nam pružaju onoliko nježnosti i pažnje koliko im dopuštaju njihove obveze. Naravno, hrane nas redovito, ali ja sam već odavno izgubila apetit. Isprva, kad god je neko prošao pored mog kaveza, ja sam potrčala naprijed, u nadi da si to ti - da si se predomislio - da je ovo sve samo ružan san... ili sam se nadala da će netko doći, netko komu je stalo, netko tko će me spasili. Kada sam shvatila da se ne mogu natjecati sa živahnošću štenaca koji su, nesvjesni svoje sudbine, plijenili svačiju pažnju, povukla sam se u dno kaveza i čekala. Čula sam njezine korake dok je dolazila po mene na kraju dana i kaskala sam duž hodnika za njom do izdvojene sobe. Zadivljujuće tihe sobe.

Stavila me na stol, počeškala po ušima i rekla da se ne brinem. Srce mi je snažno tuklo u iščekivanju onoga što će doći, ali obuzeo me i osjećaj olakšanja. Zatočeniku ljubavi istekli su dani. Kako je to u mojoj prirodi, više sam se brinula za nju. Teret koji nosi pretežak je za nju, to sam znala jednako kao što sam znala svaku tvoju promjenu raspoloženja. Nježno je stavila podvez oko moje prednje noge dok joj je suza klizila niz obraz. Polizala sam joj ruku onako kako sam tebe običavala tješiti prije nekoliko godina. Stručno je stavila iglu u moju venu. Kad sam osjetila ubod i hladnu tekućinu koja je kolala kroz moje tijelo, pospano sam legla, pogledala u njezine nježne oči i prošaptala "Kako možeš?" Možda zato što razumije moj pseći govor, rekla mi je "Oprosti". Zagrlila me i žustro objasnila da je njezin posao pobrinuti se da odem na bolje mjesto, gdje me nitko neće ignorirati, zlostavljati ili napustiti i gdje neću biti prepuštena samoj sebi - mjesto ljubavi i svjetla, toliko različito od ovog zemaljskog. I sa posljednjom snagom, pokušala sam joj objasniti da moje "Kako možeš?" nije bilo upućeno njoj. Mislila sam na tebe, svog Voljenog Gazdu. Na tebe ću misliti i čekati te zauvijek. Želim da ti i drugi u tvom životu nastave pokazivati ovoliko odanosti.


Poruka autora:

Ukoliko je "Kako si mogao" izazvala suze u vašim očima, kao što ih je i meni izazvala dok sam je pisao, to je zbog toga jer ona sadržava priče milijuna nečijih ljubimaca koji svake godine umiru u azilima za životinje. Slobodno proslijedite ovaj esej u nekomercijalne svrhe, pod uvjetom da je naveden autor ovog teksta sa pravima na umnožavanje.

Molim vas da tekst iskoristite u svrhu edukacije, na svojim Internet stranicama, biltenima ili na oglasnoj ploči veterinara ili azila za životinje. Recite javnosti da je usvajanje ljubimaca važna odluka i to odluka za čitav život, da životinje zaslužuju našu ljubav i brigu, da je pronalaženje drugog prikladnog doma za vašu životinju vaša odgovornost te da bilo koje društvo ili pokret za dobrobit životinja može pružiti dobar savjet i da je svaki život dragocjen. Molim vas da i vi sudjelujete u zaustavljanju ubijanja, te da podržite sve kampanje sterilizacije kako bi se spriječio nastanak neželjenih životinja.


20:26 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

srijeda, 17.09.2008.

It`s been a while....

Čovječe, kako brzo prolazi vrijeme.....
Kod mene sve po starom....
Ili sve staro po novom....
Stara ljubav ostala je ista.....
Stari prijatelji su se promijenili...
Ja sam se promijenila....
Svakidašnje situacije i okolnosti su se promijenile.....
Neki stari problemi su nestali...
Neki su riješeni....
A neki su još uvijek ovdje....
Valjda su još uvijek ovdje da me podsjećaju na to kako je nekad bilo... Sad kad se sve promijenilo.....
Ali stara ulica je još uvijek tu....
Stara ulica je postala jednosmjerna....
I stari kafić je tu....(Bože, blagoslovi im macchiato)....
Počinje se piti čaj s rumom....
I naravno, jedna jedina... Škola je još uvijek tu...
Ofarbali su nam zidove....
Toliko nekadašnjih doživljaja, mjesta, osoba se promijenilo...
Samo je stara ljubav ostala ista....
Stojim i gledam...
Koračam ulicama...
Upijam, prisjećam se, plačem, smijem se.....
Koliko sjećanja te ulice donose...
The alleyways of my life....
U ogledalu odraz sjete...
Stara ljubav ostala je ista....
Čežnja za onim osjećajem potpunog komfora....
Topline...
U ogledalu odraz žudnje....
Stara ljubav ostala je ista....
Odbijanje starih pogrešaka....
U ogledalu odraz ponosa...
Stara ljubav ostala je ista,
ali stara ulica postala je jednosmjerna...


16:05 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 08.07.2008.

Nekoliko sakupljenih misli tijekom dvotjedne izolacije od svijeta...

If a kiss was a drop of water, I`d send the wind to dry it out.
If hugs were a second, I`d stop the time...
If smiles were water, I`d turn the world into a desert.. If love was a person, I`d walk by it...
I wish dreams were like wishes and wishes came true, `cause in my dreams the world is nonexistent too....
Last night, I looked up at the stars...
I said a reason why I can`t handle myself for every star. I was doing great, but then I ran out of stars... I still love you.....


I wish I`m not such a stupid little girl. I wish I don`t belong here....
I wish I don`t belong to this faded place that is called life. I wish I`m not locked i this lonely failure that is called a person. I wish I`m not drowning in this endless ocean that is called feelings. I wish I`m not losing myself in those unexplicable corridors of ration that is called mind. I wish I`m not walking on the edge of a dead soul and living body that is called a suicide instinct....

Sjećanja jedne gejše:
,,Ne znam kad ćemo se opet vidjeti, ni kako će svijet izgledati kad se ponovo sretnemo. Možda ćemo oboje do tada vidjeti mnogo strahota i užasa. Ali svaki put kad osjetim potrebu da se podsjetim na to kako na svijetu postoji ljepota i dobrota, mislit ću na tebe.˝


08:55 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

ponedjeljak, 16.06.2008.

O Bože, tako mi treba mira....

Još samo malo....
I sve će nestati...
Odmoriti ću se
od svega što spriječava moje misli da lebde univerzumom....
I uzaludno tragaju za neodređenim ciljem,
gube se u nepoznatom,ne vraćaju se....
Prate ih nove....
Odmoriti ću se
od svega što spriječava moj duh da postane dio voljenih
bezumnih lutanja beskrajnim bestragom....
Što spriječava moj um da se poji na izvoru spokoja.....
Što spriječava moje tijelo da dosegne zadovoljstva koja graniče sa nirvanom.....
Ne prepoznajem se više....
Još tako malo i sve nestaje.....
Postojimo samo ja....
I ti ljubavi.....
Srećo....
Vraćam se sama sebi....
Napokon.....


23:53 | Komentari 13 | Print | ^ | On/Off |

petak, 13.06.2008.

Možeš li mi oprostiti?

Oprosti mi za sva odbijanja,
sve ove godine...
Malo te je bilo,
ali svaki trenutak je vrijedio....
Bila sam samo dijete
kada si otišao...
Kasnije si se vratio..
Znam, osuđivala sam te zbog toga.....
Jer sam bila ljuta....
Jer su te svi imali,
a samo ja nisam.....
Znam da nisi htio.......
I sada kada
je tvoje vrijeme isteklo...
Žao mi je....
Žao mi je
što ti nisam rekla
koliko te VOLIM...
Koliko mi značiš...
Žao mi je
što sam te odbijala,
a ti si se tako trudio doprijeti do mene....
Postati mi prijatelj.....
A ja sam bila glupa,
zaluđena tinejđerka
i nisam shvaćala
koliko je kraj blizu.....
Kako je samo boljelo
kada si sklopio
svoje oči zauvijek...
Kako je samo boljelo
kada sam shvatila
da je moj posljednji pogled tebi
bio upućen sa mržnjom.....
Kako je samo boljelo.....
Kako sada boli......
Kako će zauvijek boljeti.......
I kako bi sve bilo lakše
da si ovdje......
Tako mi je žao...
Tata, možeš li mi oprostiti?


20:12 | Komentari 9 | Print | ^ | On/Off |

subota, 07.06.2008.

ZAUVIJEK......

Ovo je jedan komentar koji sam ja pustila LADY GRENOUILLE na njezin inspirativan post i kojeg sam ujedno i smatrala dobrim postom za svoj blog.......Hvala joj na tome......

Ja definitivno znam kako se osjećaš.....
Pretpostavljaš da sam jako mlada.....
Koliko točno, ne znaš...
I mogu ti reći da je teško kada si zaista sretan sa jednom osobom,
jer u nekim trenutcima želiš podijeliti tu sreću
i zadovoljstvo sa svojim bližnjima,
sa svojom obitelji,
želiš im reći: Našla sam osobu s kojom želim provesti život...
Ali ne možeš.....
U posljednji trenutak se sjetiš njihove osude.....
I bolnih riječi kao što su: Ti si premlada, i samo zaljubljena....
Još ne znaš ništa o životu, koliko ćeš samo dečkiju promijeniti......
Možda ne znam previše o životu,
jer sa iskustvom dolazi stjecanje znanja o životu...
Ali zasigurno znam jedno...
Ja volim, i po prirodi sam veliki kritičar, tvrdoglave naravi koji u životu prvenstveno gleda svoju guzicu.... I nikada mi niti jedan dečko nije poremetio racionalnost mog razmišljanja....
Ali sa ovim dečkom, preispitala sam se toliko puta,
i uvijek iznova shvatila da je on jedina osoba koja je u mom životu stvarno vrijedna svakog mog živciranja, svakog mog zadovoljstva i svega što me ispunjava....
Naravno da se svađamo, ali mi svađe i riješimo......
On je JEDINI KOJI JE DOBIO MOJU DUŠU POTPUNO ČISTU I JEDINI KOJI JU JE ZASLUŽIO......
Ovo ne priča zaljubljenost već ljubav koja izvire iz mene.......


23:15 | Komentari 16 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 01.06.2008.

Držim se za sebe..... Jer sam sve što mi je preostalo... Sve je prolazno... Ljudi... Vrijeme... Noć i dan... Ali još uvijek se imam.... HVALA MI!

Napokon JA!
Noć je već odavna
izbrisala tragove sreće
sa mojega lica.....
Tuga je otvorila vrata provalije
i pokazala put u beskraj
ništavila.....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Koračala sam stazom
kaotičnog ludila...
Propadala u ponor
druge SEBE!
Gušila sam se
U SEBI.....
Utapala sam se
u krvavome moru frustracija...
Prostrla sam si ležaj
načinjen od svojeg
daha posesivnosti.....
Od svojeg......

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



Ali pronašla sam se....
Uspijela sam....
Jedna sam JA
na ovome svijetu.....
Ne možeš mi ništa...
Jer ja vrijedim.....

Free Image Hosting at www.ImageShack.us



JA ZAISTA VRIJEDIM!!!
Ja napokon, uistinu.....
HVALA MI!


02:36 | Komentari 7 | Print | ^ | On/Off |

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.